Nekada i danas

O nastanku župe

Zbog sve većeg porasta stanovništva u gradovima sve više se otvaraju nove župe u takvim sredinama. Tako se i naša župa osnovala davne 1964.

Početak župe bila je skromna mala obiteljska kuća 8x8m u kojoj se nalazila kapelica koju je 01. svibnja 1964. blagoslovio biskup Stjepan Bäuerlein. Župa se protezala od pruge do Glogovice i od Kolonije do Osječke ulice, a to znači da je bila dugačka gotovo 8 km i široka 2 km.

Prvim upraviteljem župe Slav. Brod II., imenovan je vlč. Rafael Brnić. Vjernici su s oduševljenjem prihvatili osnivanje ove župe, jer su bile zaista stvarne potrebe, da se između željezničke pruge i autoceste formira nova župe.

Vlč. Rajko Brnić svojom vedrinom vrlo brzo je okupio ovu novu zajednicu. On je za kratko vrijeme postavio zdrave duhovne temelje. Koji nisu bili vjenčani, rado su se vjenčali, a za cijelu župu bio je veliki događaj kada se isti dan krstilo sedmero djece obitelji Sarilar.

On je živio skromno jer od obične kuće načiniti crkvu i kancelariju, sakristiju i župski stan, tko to može? No dvije prednje sobe spojio je u kapelicu, a malu kuhinju u kancelariju, kupaonicu u sakristiju, a predsoblje u čekaonicu pred kancelarijom i ujedno u "prošireni" prostor kapelice. Spavao je i sam kuhao u "veš kuhinji" bez prozora, dimenzija 2 x 2 m. Kada je bilo lijepo vrijeme misa se služila na dvorištu, a kada se naoblačilo i počela padati kiša morali su „bježati“ u kapelicu gdje je često bilo neizdrživo vruće, tako da su ljudi padali u nesvijest. Očito je bilo da se mora vrlo brzo sagraditi crkva za oko 8.000 vjernika koliko je toj župi pripadalo. U to vrijeme, kada se vlast nalazila u rukama komunista, to je bilo nezamislivo. On se ipak dao na "Sizifov posao" traženja građevinske dozvole i ishodio je tzv. "lokaciju dozvolu" za "montažnu" crkvu u malom župnom dvorištu i vrtu.

Vlč. Rajko Brnić bio je svećenik koji se znao žrtvovati za svoju župu i znao je "da je kraljevstvo nebesko kao zrno goruščino" znao je i vjerovao da će ono "porasti" uz njegov napor i trud. On se odmah dao na posao oko rasta žive Crkve - župne zajednice, kao i oko ishodovanja građevinske dozvole za gradnju župne crkve, koja je bila neophodno potrebna jer je polako rasta i broj onih koji su dolazili na Sv. misu. Veliki dio vjernika za vrijeme Sv. mise stajao je vani pred kapelicom na kiši ili snijegu, a ljeti na suncu u župnom dvorištu.

Iz pastoralnih razloga vlč. Rajko je 01. rujna 1965. premješten u župu Podravski Podgajci, a dekretom Biskupskog ordinarijata u Đakovu vlč. Marko Majstorović iz Tordinaca imenovan je za novog župnika župe Duha Svetoga u Slavonskome Brodu.

 

Dolazak vlč. Marka Majstorovića i gradnja župne crkve Duha Svetog

Napokon je dobivena građevinska dozvola. S velikim veseljem su župljani s novim upraviteljem župe vlč. Markom Majstorovićem, dana 20. listopada 1965. zakopali prve «štihove» za temelje nove crkve. Kasno ujesen, završeni su temelji, a u proljeće nastavljena je gradnja crkve uz velikodušno sudjelovanje župljana, kako prilozima, tako dobrovoljnim radom: Grga Kruljac, Andrija Knežević, Marijan Aračić, Đuro Porupski, Ivan Pencinger, Jozo Gavran, Jozo Blatančić i mnogi drugi. Prijevoznici su besplatno prevozili sav materijal, strojobravari Mato Paulić, Nikica Vujić, Luka Muhar izradili su prozore, taraceri Božo Kovačević, Jozo Teskera i M. Vujić postavili mramorni dio poda itd.

No, ništa ne ide bez napora i teškoća: Točno na mjestu gdje je današnji drugi stup u crkvi, nalazio se krater bombe teške oko 500 kg. Trebalo je kopati 2m u dubinu i još više u širinu, željeznim «traverzom» i desetak kubika betona kako bi se taj krater „premostio“. Svi su betonski radovi izvedeni ručno jer tad još nitko od privatnika nije imao mješalicu.

O financijskim teškoćama da se i ne govori. Ljudi su odkidali od svoje radničke plaće po 1000 – 5000 dinara, a troškovi za materijal i stručnu radnu snagu iznosili su na stotine tisuća, pa je lako shvatiti s koliko se poteškoća išlo naprijed.

U ljeto 1966. godine, župa je imala jedinstvenu krizmu u crkvi koja je bila bez krova. Bio je to veliki doživljaj i snažan poticaj za cijelu župsku zajednicu, da se, iako već posustali, daju ponovno na posao dok crkva ne pokrije.

Napokon je crkva u jesen 1966. godine pokrivena, a nekoliko dana pred Božić i ustakljena, tako se za Božić mogla imati prva Polnoćka u tek ožbukanoj Crkvi.

Gradnja crkve Duha Svetoga bila je nadasve težak posao: sve se moralo ručno raditi, beton miješati na "suhom" dva do tri puta i na mokro isto toliko. Sav je beton trebalo "u amperima" dizati na stupove nosače (5-6m visine). Najteži problem bio je financijski. Za gradnju crkve prikupljeno je ondašnjih 800.000 dinara, a predviđena je vrijednost objekta bila oko 40 milijuna. Kako prikupiti toliki novac od radnika sa skromnim primanjima i od žena koje prodaju nešto povrća na tržnici? No, dobrovoljnom radom snagom i prijevozom mnogo se toga uštedjelo. To je bila prva katolička župna crkva koja je izgrađena poslije rata u đakovačkoj ili bosanskoj i srijemskoj biskupiji.

Konačno je osvanuo dugo očekivani dan završetka župne crkve. Godine 1967. biskup Stjepan Bäuerlein predvodio je Sv. misu pod kojom je blagoslovio novu crkvu. Tom prilikom bio je pozdravljen ovim riječima:

Preuzvišeni gospodine Biskupe,

Tisuće šutljivih radnika sjaju danas od sreće. Radosna su naša srca. Ponosna je naša župska zajednica. A zašto? Uz duge sive hale, kraj čađavih tvornica, Krist Radnik dobio je svoje radno mjesto. Među radničkim stanovima Krist Radnik i Majka Crkva odsada imaju svoj stan. U sivilu naših dana prodrlo je sunce Onoga koji napunja Svemir. U hladnoću naših strojeva sišla je toplina Duha Svetoga, da ogrije srca radnika da ne postanu strojevi.

Preuzvišeni! Radosna su naša srca jer Vi naš Nadpastir dolazite danas blagosloviti našu novu crkvu. Iznikla je ona iz krvavih žuljeva. Sazdana betonom našeg znoja. Sagrađena udovičkim lopatama. Ona je živi svjedok, da mi radnici hoćemo Krista u svojoj sredini. Mi znamo da On jedini može riješiti naše socijalne probleme.  Unijeti mir u radničke obitelji. Toplinu u naše međusobne odnose. Oče Biskupe! Vi ste vidljivi čuvar vjere i morala. Na pragu nove Crkve mi Vam danas obećajemo: Vjernost Kristu i njegovoj Crkvi. Cjelovitost vjere. Čistoću ćudoređa. Poslušnost i odanost Vama, svom biskupu: da ćemo snagom Duha Svetoga nositi Krista u svoje obitelji, u naše tvornice, u naše urede, na našu željeznicu i u naše škole. Vi nam u tome pomozite. Podignite svoje biskupske ruke. Blagoslovite našu dragu crkvu, njezine graditelje, dobrotvore, cijelu našu župu. Ali nadasve blagoslovite žive Hramove Duha Svetoga u našim dušama, da Krist Radnik po Duhu Svetome stanuje i živi u nama i među nama.

Dobro nam došao Oče Biskupe.

 

Dolazak vlč. Stjepana Belobrajdića i obnova crkve i drugih prostorija

U posljednjih nekoliko godina, od kako je mons. Stjepan župnik u ovoj župi, obnovljeno je svetište župne crkve, izgrađena sakristija sa dvije prostorije te potkrovljem, promijenjen krov na župnoj crkvi i ugrađene klime i grijanje.

Osim crkve, sagrađena je nova župna kuća za stanovanje župnika, te obnovljena i preuređena stara župna kuća u kojoj se sada nalazi župni ured i stan za župnog vikara.

Dvorište je popločeno sa betonskim kockama.

Kuća do župnog ureda je obnovljena i dana na korištenje Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije za potrebe savjetovališta.

Adresa: E.Kumičića 16, 
35000 Slavonski Brod
Tel./faks.: 035/410-559; 
mob: 091/5360512
E-mail:
zupaduhasvetog@gmail.com
Župnik: vlč. Florijan Kvetek
Župni vikar: vlč. Petar Maskaljević

RADNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA TOKOM GODINE

Ponedjeljak: Neradni dan
Utorak: 9:00-12:00 i 16:00-18:00
Srijeda: 9:00-12:00 i 16:00-18:00
Četvrtak: 9:00-12:00
Petak: 9:00-12:00 i 16:00-18:00
Subota: 9:00-12:00

RADNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA TIJEKOM LJETA

Ponedjeljak: Neradni dan
Utorak, četvrtak i subota:
9:00-12:00
Srijeda i petak: 16:00-17:30

ŽUPNI URED

Kontakt
Često postavljana pitanja